Sakralni objekti

CRKVA SVETOG ILIJE U DONJIM KUKURUZARIMA

Tijekom 1999. godine okončana je izgradnja crkve Sv. Ilije. Prva sveta misa u crkvi Sv. Ilije u Donjim Kukuruzarima služena je 20.srpnja 1999.godine, a predvodio ju je fra Anto Hajmiler, župnik u Hrvatskoj Kostajnici.

20. srpnja 2012. Godine svečano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Ilije predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu sa župnikom fra Stjepanom Jambrošićem i župnim vikarom fra Svetislavom Stjepanom Krnjakom, te uz prisustvo brojnih vjernika i predstavnika vlasti.

Nakon misnog slavlja proslava obilježavanja blagdana Sv. Ilije nastavljena je u Općinskoj vijećnici gdje je na svečanoj sjednici načelnik Općine Donji Kukuruzari Ivo Blažanović predao biskupu Košiću Darovnicu kojom Općina prenosi vlasništvo crkve Sv. Ilije na župu.

MEČENČANI – PRAVOSLAVNI PAROHIJALNI HRAM POKROVA PRESVETE BOGORODICE

U selu Mečenčani nalazi se parohijalna crkva Pokrova Presvete Bogorodice. Ova crkva stoji na raskrsnici putova koji vode u Komogovinu, Umetić i Kukuruzare. Građevina je podignuta 1877. godine. Radi se o jednobrodnom, jednoapsidalnom objektu, s ulazima s bočne i pročelne strane. Toranj je nasađen na krov crkve, a s bočne strane se nalaze tri prozora iznad ulaza, a jedan iznad predvorja. Crkva je sagrađena u jednostavnom klasicističkom stilu, a u građevini su se nalazile ikone koje su bile izrađene za crkvu Uspenja Bogorodice u Kukuruzarima 1746. godine. Hram nije oštećen u Domovinskom ratu, ali je vrlo oronuo.

LOVČA – PRAVOSLAVNI FILIJALNI HRAM SVETOG OCA NIKOLE

U mjestu Lovča, jednom od najizoliranijih sela na Baniji, nalazio se hram Svetog Oca Nikole, koji su spalile ustaše 1941. godine. Danas na mjestu crkve, u blizini nekadašnje škole, stoji zvonara u obliku lovačke čeke. Iznad sela postoji šuma u kojoj se nalazi crkvište srednjovjekovne crkve.

KUKURUZARI – PRAVOSLAVNI PAROHIJALNI HRAM USPENJA BOGORODICE

Selo Kukuruzari leži na cesti koja povezuje Petrinju s Kostajnicom. Na sjevernoj strani ceste nalazi se crkva Uspenja Bogorodice koja je sagrađena 1838. godine. Radi se o jednobrodnoj crkvi, vrlo jednostavno izvedenoj, sve do nedavno bez zvonika, kojeg su srušili ustaše 1944. godine. Na pročelju se nalazi jedan polukružni prozor, a ulazi su s pročelne strane i s istoka. Na bočnim stranama su po 4 prozora, a crkva se završava apsidom. Pokraj crkve nalazila se nakon Drugog svjetskog rata zvonara, tj. drveni toranj na kojem je stajalo zvono. Neposredno prije Domovinskog rata zvonik je obnovljen, a tom su prilikom u ostacima staroga zvonika pronađene ikone koje pripadaju, po svoj prilici, komogovinskoj školi. Crkva nije uništena u Domovinskom ratu, ali je neodržavana.

KOMOGOVINA- NEKADAŠNJI PRAVOSLAVNI MANASTIRSKI HRAM PREOBRAŽENJA GOSPODNJEGA

Komogovina je selo koje se nalazi u blizini prometnice koja vodi iz Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici. U blizini utoka potoka Badušnice u Sunju stoji nekadašnji manastir, danas parohijska crkva. Do 17. stoljeća duhovni centar pravoslavnih bio je manastir Moštanica pod Kozarom, no kako je taj manastir uništen u ratovima s Osmanlijama, kaluđeri su prešli prijeko rijeke Une i u mjestu Komogovini osnovali novi manastir. Prvi kaluđeri u njemu bili su Jovo Svilokos i Silvestar Prodanović. Koliko je manastir već bio razvijen, pokazuju tragovi vodovoda od brda Čardačišta do manastira, s odvodom u Sunju. U Komogovini su boravili i prva tri episkopa Kostajničkog vladičanstva od 1715. do 1738. godine. To su bili Ugarković, Dimitrijević i Ljubibratić. Današnju zidanu crkvu u Komogovini podigao je episkop Andrijević između 1741. i 1749. godine, za vrijeme svog stolovanja u Kostajnici. Episkopalna crkva, isprva drvena, bila je posvećena Svetom Arhanđelu. Godine 1728. spominje se crkva Vaznesenja, a potom Preobraženja Gospodnjeg. Vrlo vjerojatno se ovdje nalazio grob Atanasija Ljubojevića. Postoje opis manastira iz 1771 / 72.U opisu stoji: „ Postoji mala kapela, osam ćelija i trpezarija, sve drveno. Na potoku mlin. Zemlje svega 132 rala: 30 motika vinograda, 499 stabala šljiva bratstvo ima sedam jeromonaha, jedan kaluđer i 4 monaha“. Regulamentom iz 1777.godine određeno je da se neće ukinuti samo onaj manastir koji može izdržavati najmanje osam kaluđera i koji ima najmanje 30 rali plodne zemlje. Komogovina nije imala uvjete za opstanak i zato je ukinuta. Od tada je crkva postala parohijska.

Mnogi predmeti iz crkve su stradali u Drugom svjetskom ratu. Jedan dio predmeta spasili su kustosi Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. U manastiru je također bilo stjecište kaluđera ikonopisaca i iz njega su izašla brojna slikarska djela koja se u stručnoj literaturi nazivaju „ Komogovinska škola“.

O nama

Donji Kukuruzari su mala općina smjesteni
u Sisačko Moslavačkoj županiji.

Gospodarstvo

Povijest

Sakralni objekti

Udruge

Obrasci

Galerija

Skip to content